Kuja pod svjetlom 3

14
Share
Copy the link

Zatvorio sam vrata i naslonio se ledjima na njih. Čuo sam dvije kratke sirene. Nije željela otić bez kakvog-takvog pozdrava. Nemoćno sam digao ruku ne gledajući je. Gledao sam u pod. Za mnom je ostao trag iz kupatila. Mokar trag. Ko’ trag puža.

Hm, šta sad. Ako popijem kahvu ulijeniću se. Od uredjenja portirnice neće biti ništa. To ne dolazi u obzir. Krajnji naporom volje pomaknuo sam svoje mrtvo tijelo. Sa svakim zamahom džogera bolovi u tijelu su jenjavali, ali je spazam leđni mišića rastao. Nakon trideset minuta, dežurana je izgledala sredjena kao picino oko. Dok sam odbijao dimove cigare, gledao sam kuju kako pohlepno dovršava ostatke hrane. I kučići su došli da omrse brk. Reži. Hm, čudno. Kao majka trebala bi biti milosrdnija, ali ona ipak reži.

Rezak zvuk telefona i umilni glas jedine žene koju sam volio ali isto tako i nebrojeno puta do sada prevario zacvrkutao je:
– Dragi, nemoj zaboravit lijekove, ja sa klincima izlazim, a mama će ih pokupit popodne iz vrtića. Tvoja soba je namještena, a doručak ti je spreman u mikrovalnoj. Vidimo se kad dodjem oko četri i nemoj gdje da se potrošiš želim da budem zločasta….sinoć si mi jako falio.

Sa špi**** na radiju koji je najvljivao jutarnje vijesti u sedam oglasila se i sirena pred kapijom. Dolazi smjena.. rutinska primopredaja, napuštam gradilište, … Lijeno vozim kroz grad, mehanički. Ne primjećujem okolinu, ali vozim…Iz nekih misli koje su bile košmarne probudio me prestanak rada motora. Ni sam ne znam kako sma se našao na dobro poznatom parkingu ispred tržnog centra gdje se redovno ispijala jutarnja kahva prije posla, u pauzi, vlahov nakon posla…
Miris ekspresa vratio me u realnost. Klimnuo sam uvjek veseloj šankerici Lidiji, i ona mi je donijela vlahov. Počeo je ritual. Apaurin, voltaren, miofleks, coriol, lorista, andol i kisela. Gutljaj ekspresa. Duhan.
– Guli, ti nemaš želju da dočekaš 50-tu,“ dobacila je uz prijekoran pogled.
– Dite ovo je za bolji sex do pedesete, a poslije nije važno šta će da bude.
– A da probaš za promjenu sa manikirom, došla je nova djevojka i krenuli smo sa programom za muškarce. Žene padaju na lijepo njegovane muške ruke jel znaš to.

– To si već dobila od šefice instrukcije da reklamiraš novu uslugu. Može, ali kad mi izraste nokat tamo gdje nikad nikom nije izrastao. Ajd ponesi još jedan da mi istopi ovu hemiju.

– Hm, kad vidiš kakva curica radi, poželit ćeš da baš na tom mjestu imaš nokat, kazala je šeretski me pogledavši dok je spuštala čašu na stol.

– Ajd, odonesi to u salon, ali pazi, budel bolilo jebat ću ti tetku.
– Pst, mogla bi te čut, pa će tražit da ispuniš obećanje, kroz veseli smješak je prozborila.

Već je odmicala ispred mene vrteći svojom malom guzom ispred mene. Pustio sam je da ode. Nisam želio da dodjem odmah za njom. A i lijekovi su vec djelovali. Mjehur mi se nadimao. Odlučio prvo ocjedit „pitona“. Hm, kako perverzno od mene.

Osjećaj ulaska u manikirski salon je bio poput onog iz horor filmova, gledalac osjeća kako raste jeza iščekujući neku bubu, pauka ili pak zamku drevnih naroda smišljenu da čuva njihovu tajnu. Djevojke u salonu, njih tri, nisu imale tajni, naprotiv sve su nudile na izvolite, s tim da sam ja ipak osjećao nelagodu. Čekao sam ko će mi pustit krv.

– Izvolite, raskomotite se i sjedite ovdje, prozborila je sitna djevojka, ja sam Irena i Lidija mi je rekla da se moram pobrinuti za Vaše ruke.

Bezobrazno sam keljio u njene ogromne dojke koje su bile u kontrastu sa njenim sitnim tijelom. Bila je to čista 5, ako se ja iole razumijem u sise. A RAZUMIJEM SE. Mala vještica je nosila push-up grudnjak bez korpica, tako da su one bile visoko uzdignute, sabijene, a bradavica se ocrtavala ispod njene tijesno pripijene veste boje breskve sa dubokim izrezom. Završavala se tik iznad linije koja je označavala početak helanki. I one su boje breskve. Svjesna da je gledam, ne skrivajući se pred mojim bezobraznim pogledom, ovlazila je svoje pune usne i krenula prema meni. Lijeno, kako to čini sita grabljivica. Došavši tik do mene, gledavši direktno u moje oči, ispružila je ruke prema mojoj jakni i lagano je svukla sa mene. Uživao sam u mirisu njenog parfema. Nije to bio miris nek jeftine voćke, nego opori dugi miris bijelog Đordanija koji suši korjen nosa u ždrijelu. Poput smrtnog stiska vam uhvati ždrijelo i otpušta tek kada započnu damari u međunožju.

– Uzmite telefon i slušalice ako imate, naredni 30 minuta ruke će vam biti zauzete kupkom, tako da nećete moći odgovoriti na pozive. Vaše ruke moramo dobro „nakiseliti“.

Dok je govorila izazovno se izvijala uz vješalicu pokušavajući moju jaknu okačiti na najgornju kvaku. Bezrazložno, osim ako je željela da osmotrim njenu tetovažu lijane koja je izvirale negdje ispod helanki na lijevom boku i završavala unutra prema stomaku praveći intrigantan luk preko njenog pasa. Uredno njegovani nokti visokog sjaja, srebreni prsten na kažiprstu, palcu, mekane patikice boje breskeve, crna duga kosa podignuta visoko u rep… Naušnica. Hm. Desna je bila alka, ali neobična. Utisnuta u resu uha. Kao da joj je Bili Kid pištoljskim metkom probio resicu i ostavio čahuru u nju. Lijevo uho je krasio niz od bar 12 cirkonski tačaka koje su išle od rese prema gore. Ova mala voli da se buši. Milka je znala da će biti pravi izazov za muškarce koji dodju u salon.

Odlučio sam da se pravim totalni kreten i ne udostojim ih ni jedne riječi.
– Tamara, dodaj nam molim te onu zelenu veliku kadu, gospodin ima divne krupne šake i duge prste, trebat će nam najveća kada za njega.

– Odmah šefice, rekla je kratko ošišana mrkuša, obučena indetično poput svoje šefice samo
u bijelom tonu koji je naršavao teget plavi radni mantil, ustvari više tunika. Pokrivala je njene atribute tako da je bila neinteresantna za moje dalje proučavanje, za razliku od treće žene koja sjedila i držala ruke u maloj crvenoj kadi. Kada sam je pogledao skamenio sam se. Totalno iznenađenje.

Bila je to moja ljubav iz mladalački dana. Jedina žena sa kojom nisam ostao prijatelj nakon jednogodišnje veze koju smo imali. I nažalost, bila je isto tako dobra kao i prije više od 17 godinu kada sam je volio. Okrenula je glavu od mene ne pogledavši me više. Eh Sonja, Sonja do kad ćeš mi zabijati nož u srce pomislio sam. Sjeo sam za stol, namjestio telefonsku blu-tu slušalicu i spustio ruke u kadu sa pripremljenom kupkom. Kroz glavu su mi išle slike mladosti. Sonju sam upoznao u Kulturno-umjetničkom društvu. Ona je pohađala sve moguće kurseve plesa, folklora, opet plesa i bila je balerina uz sve to. Ja sam se bavio glumom. Imao sam tada 20-21 godina, ona je bila starija 5 godina. Duge divne noge, vitko tijele, kamene grudi broj 4 zbog čega ju je zaobilazila gotovo svaka značajnija baletska podjela. Oči krupne, zelene poput gorskih jezera, uvjek naglašene kreonom i sjenkama. Trepuše duge, usne pune… žena rodjena za blud. Takva je i bila.

– Znam da sam joj prišao i rekao na tečnom francuskom – Prodaću oca i mater i kuću u bescjene i ukrast staroj nani kocku šećera iz njedara samo za ovaj ples sa tobom. U Hemigveju je svirao argentinski tango, tijesno je bilo kao u šipku –nemoguće za ples.

– Nema potrebe da raksućiš familiju ako mi obećaš da ćeš me poslije toga voditi na ševu do iznemoglosti, odgovorila mi je isto na francuskom.

Mnogo smo se puta smijali tom dječijem upadu jer nisam mogao znati da su njeni bili 6 godina u diplamtskoj misiji u Francuskoj gdje je ona i naučila francuski. Ludo sam je volio zbog njene želje za centrom pažnje, potrebe za glamurom i nepredvidljive naravi. Zbog te iste naravi sam je i ostavio. Moj mladalački um nije mogao podnijet perverzije kojima se prepuštala, a koje je ratna neizvjesnost još više potpirivala u njoj. Ja sam otišao u rat, a ona u Francusku. Nije mi to oprostila. Ovo je naš četvrti susret od tad i nije se razlikovao od prethodni.

Irena je nešto trabunjala svojim zvonkim glasićem dok je dodirivala moje prste u kpki. Ponekad bi kroz razgovor ovlažila usne ili me ko’ fol nesvjesno dodirnula nogom ispod stola. Povremeno bi grudi nadlakticama dodatno stegla istjerujući ih još više naprijed. Ostao sam kamen i nijemo posmatrao igru njenog tijela podstaknutom nadom za veliku napojnicu. Šta li joj je Lidija natrtljala o meni.

Zvuk telefona me je prenuo iz polusna. Supruga. Po običaju u nevakat.
– Da, evo me u manikirskom salonu, a poslije ću na šišanje i brijanje.
– Kakav manikir zaboga.
– Želim večeras dok budem milovao tvoje tijelo, tvoju svilenkastu kožu, da i ti jednako toliko uživaš u mekoći mojih dodira koliko i ja u tvojim nakostriješenim porama.

Izgovorio sam to sporo, razgovjetno, dajući punoću svakoj riječi kao što dajem vreli dah poljubcu koji sam spuštao na njeno tijelo želeći upaliti njime iskre strasti. Ove riječi su pravi efekat izazvale tek u salonu.– Lidija je na trenutak širom otvorila oči. Osjetio sam pogled druge djevojke, i smijem se opkladiti u tri plate da se Sonja promeškoljila na stolici. Da sada je prekrstila lijevu preko desne, ne propuštajući uraditi to teatralno. Svjesna je da to mogu vidjetina ogledalu iza Irene. Kurva još uvjek čuči u njoj.

– Ha,ha,ha…. matori jarče ložiš te nesretne djevojke, baš si zloćko, čuo sam sa druge strane.

– Naravno, da ih vidiš samo, imaju pogled koji otkriva da su željne dobrog kuraca – rekao sam na francuskom koji je moja supruga jako dobro razumjela. Kao i Sonja kojoj su bile upućene te riječi.

– Opa, opa vidi, tvoj francuski je jako dobar, mislila sam da se svodi samo na vojne termine, dušo večeras će mi podrobno objasniti kako si provodio svoje francuske noci tokom trogodišnjeg školovanja na račun vojske, a do tad drži kitu u gaćama dušo, jer večeras ću ti muda bućnut u lavor vode. Ne budul potonula ko olovo dobićeš kastriranje na licu mjesta.

Nije čula moj grohotan smjeh jer je prekinula vezu. Sonja je izvadila ruke iz kupke i nevozno dohvatila cigaretu. Na opomenu da treba primiti parafinske rukavice, nešto je prokomentala i pružila manikirki lijevu ruku, dok je desnom odmakla cigaretu od svoji jebozovnih usana. Bar četvrtina dugog tankog Guluaza bila je pretvorena u pepo. Manikirka je izvadila moje ruke iz kupke.
– Da li vi žurite ili ćete tokom kure držati jednu ruku slobodnu.
– Irena, dušo, za tebe imam svo slobodno vrijme ovog svijeta i vjeruj malo bi mi bilo da poput pauka imam osam ruku, Već razmišljam kako da te nagovorim da isti tretman pokloniš i mojim stopalima.
– Ma nikakav problem, odmah ću. Samo pazite da ne posta****e rob ovih navika jer će mi biti užitak ispostaviti Vam račun.
– Drago dijete, zar misliš da novac može usrećiti čovjeka.
– Naravno, pod uslovom da se troši na vlastiti gušt, a u ostalom tome i služi.

Već je bila na nogama i dohvtila kadu koju je punila otopinom iz nekog kanistera. Zatim je dodala…Kretala se ko gazela. Za tili čas bila je na koljenima ispred mene. Bilo je užitak gledat u tom položaju. Sonja nije skidala očiju sa nje. Proždrla bi je u zalogaju. Uživao sam gledajući kako me izuva. Nježno i lagano ne propuštajući da uredno složi moje cipele i čarape kraj stolice. Zavrnuvši mi lijevu nogavicu prihvatila je nogu i stavila je u kadu. Dodir njene ruke bio je topao. Voda takodje, ugodno mlaka. Irenina glava u visini mojih koljena, jasan pogled na njena ledja, polu gola krsta, srcoliku guzu, …. i Sonjin užaren pogled. Uvjek je bila luda za sexom u troje ili na javnom mjestu. Sjećam se da je željela da je krešem na krovu niske četvorokatnice za vrijeme granatiranja. Naravno, ubjedila me u tu ludost. Znala je uvjek dobiti šta želi. A koja kurva to ne zna.

Ponovo telefon, skriven broj. Samo što sam otvorio liniju, zacvrkutao je dobro poznati glas
– Dušo, u busu sam. Nosim snimke od sinoc. Imaš uradak da bi ti Seve pozavidjela.
– Još kad bi bio poznat poput nje i imao love, pa da još nadjem nekog da me gusla, a ne sve sam da obavim divno bi se osjećao
– Opa govorimo francuski, šta je razlog tome, nalaziš se na javnom mjestu mrcino.
– Ne, želim telefonski seks dok me tri kuje u ovom salonu žedno pasu svojim pogledima.
– Daj ne jebi me, ložiš majke mi, zakukala je.

Ja sam fiksirao pogledom ogledalo iza Irene i posmatrao Sonju. Zapalila je novu cigaretu. Ponovo je prekrstila noge. Položaj njenog tijela je bio kao da… da narano, i ovo jutro je u svoju uvjek gladnu pičku stavila kuglice. Još uvijek se nije se odvajala od njih.

– U kom dijelu autobusa sjediš.
– Zašto bus gotovo da je prazan, kazala je.
– U suknjici si, zar ne.
– U njoj će me i pokopat, moja guza nikad neće biti okovana hulhopkama i pantalonama, radije ću umrijeti, znaš to.
– Odlično, želim te sad odmah, izuj obuću digni noge sjedište i želim da znam da si prste zagnjurila usvoju mačkicu.
Sonja je zaćapćala osušenim ustima. Ja sam potegao vlahov, a Nensi se meškoljila na svom sjedištu u autobusu. Manikirke su predano radile svoj posao.
– Guli, znaš, ti si jedna muška prokleta stoka i dovodiš me do ludila kad god ti se prohtje, kurvišu matori.

Govorila je maznazno drhtavim glasom. Znala je svršit od samog dodira svoje ribice, ali njeni ****azmi su dolazili uvjek poput plime i gotovo isto toliko trajali. Satima se znala maziti pred kamerama na ****u i isto toliko dugo svršavati nakon čega bi klonula i zaspala, nemajući snage ni da se diskonektuje.

– Ne seri, kučko želim da spustiš telefon do svoje rosulje i pljusneš je. Da je pljaskaš da bridi, da se šofer okrene i pomisli kako je kvar u autobusu. Želim da…Nisam dovršio rečenicu a već sam čuo pljaskanje, bilo je silovito i bezdušno. I smijem se zaklet da sam čuo bar dva prigušena krika. Sonja je duboko uzdahnula i šumno ispustila zrak iz svoji pluća zaboravljajući na cigaretu. Tamara je ostala u oblaku dima i nakašljala se. Jebala joj joj je i oca i majku u sebi smijem se kladit, ali njoj bi se živo fućkalo i da je to uradila na glas.

– Guli, ribica mi bridi, želim dobaru drkicu, prostenjala je Nensi.
– Sada možeš izvaditi dildo, rekao sam.
– Ostao mi je dole u torbi, u bunkeru.
– Još kortistiš Divan
– Da, dušo nisi zaboravio.
– Izvadi ga, moće poslužit.

Sonja je ustala i zamakla iza paravana, u toalet vjerojatno. Tamara je njemo pogledala Irenu koja joj je samo slegnula glavom. Bila je crvena u licu. Vjerojatno zbog huje koja je prenesena od Sonje. Završavala je i moju drugu ruku. Kroz slušalicu su doprijeli uzdasi. Nensi je našla krivudavu dugu flašicu Divaina.

– Guli, on tako ugodno klizi mojom zljibeom. Ludim od njegovog dodira.
– Ne smiješ ga još staviti, želim da kružiš njime oko svoje ribice, nježno da maziš usmine, da…
– Guli, umrijeću, šaputala je, umirem Guli, silovat ću Konduktera kad dodje da mi čekira kartu.
– Slobodno mazo, ali do tad trebas da budeš mokra ko patišpanja
– Jel ko baklava…
– Da, pičkica ti mora biti ljepljiva od safta, agde …

Irena se premjestila ispred moji nogu. To nije bas bilo bezazleno jer se u mom medjunožju stvorila guta. Pogled na ženu koja je zgodna, jako zgodna, uz to još kleči pred mojim nogama nije odmagao, naprotiv doprinosio je toj guti. Dobio sam želju da je uhvatim za onaj „konjski“ rep i navučem joj glavu u moje krilo. Ona naprotiv ništa nije primjećivala i posvetila se vađenju moje desne noge iz kade. Položila je na klupici i dala se zdušno u njenu obradu, peta, prsti…. povremeno je stavljajući na svoju butku. Sonja je izlazila iza zastora. Tek sad sam imao priliku da je pravo odmjerim. Pletena zelena haljina sa rol kragnom, do pola butke, nehajno počešljana duga crvena kosa, oči duboke kao more… crna tašna, bunda od nekog krzna gotovo do poda, raskopčana, crne čizme i lijeva kao po običaju takodje otkopčanog rajfešusa zbog tromba u nozi…Dala je 50 eura Tamari krenula ne čekajući kusur. Na vratima se okrenula i rekla mi na francuskom sa njenim dobro poznatim akcentom kurve iz Marseja:

– Čekam te na kahvi u restoranu preko puta, završi sa tom rospijom jer nemma još puno vremena. Izašla je ne okrećuči se, a znala je da će ulovit moj pogled. Hladni mentol gel osvojio je moje stopalo izazivajući trenutnu jezu u cijelom tijelu.

– Jel to ova aždaha nešto na moj račun, prkosno je rekla Irena.

– Ma ne zamjeri joj, to je Kruela, a ona je opičena za malim bijelim kučićima na tufne.

Nisam joj izmamio smješak. Onako crvena lica, skupljenih obrva ko prkosno derište, sa mojom nogom u krilu. Hm, od masaže stopala pomislio sam. Zdušno i znalački ga je masirala. Nakon rata ovo je bila prva rajska nagrada za moje noge kojim mnogo puta trebam zahvalit što imam živu glavu na ramenima. Iz slušalice je dopirao promukli glas napaljene nimfomanke. Irena je uzela drugu nogu, ja sam se vratio opuštajućem razgovoru duboko zavaljen u stolicu.

– Guli,ne zapostavljaj me, stavi mi ga, želim te prije nego kondoš dodje.
– Evo dušo, stavi ga sama, usisaj ga svojom pički**** do balčaka, duboko skroz s prvim mojim prodorom.
– Oh Guli, daj mi ga , da , jes, ah, mmmmmmmmm, … Guli maziš li se i ti dušo ?
– Ne dušo, mene maze, rekao sam zagledavši se u Irinu koja gotovo da je stenjala dok je gnječila moja stopala. Da li želivši da uzme predah ili pak zbog nečeg drugog okrenula se Tamari rekavši joj:
– Imaš u stolu uplatnice, uzmi novac i idi to uplati, poslije možeš na fakultet i dodji poslije vježbi da me zamjeniš. Ja ću ranije kući. – rekavši to posvetila se mom stopalu.
– Oooooo Guli svršavammm….. stenjala je Nenci
– Tako, to dušo, medio sam vodećei računa da govorim riječi a ne neartukulisane zvuke želeći da joj dam potreban podsticaj. Na trenutak je zavladao muk, a potom opet cvrkutav glas…
– Guli, svršila sam ko deva, potok lije niz mene.
– Drago mi je, nisam znao da poznaješ Kamile i njihove ljubavne nagone.
– De ne zezaj, imam problem.
– Nemaš peškir pri ruci kurvice.
– Ne, spao mi je čep sa bočice.
– Pa nadji ga,… dole je sigurno negdje ispod sjedišta.
– Ma ne stoko, ostao je u meni.
– Šta u hiljadu kuraca, progovorio sam na maternjem jeziku, -ne zezaj?
– Ne Guli, ne zezam.
– Uj jebote, šta ćeš sad?
– Pa ne znam, tebe pitam, ti si me na ovo nagovorio, totalno je nedužno zvučala. Poput
lisice u kokošinjcu nema šta. Umal zaista da se osjetim odgovornim. Vrata salona su se otvorila. Tamara je izašla pozdravljajući.
– A da zamoliš konduktera za pomoć, rekao sam u želji da je malo raspoložim ali…
– Idi u pizdu materinu – bijesno mi je odbrusila i prekinula vezu.
Stvar jest bila ozbiljna ali nisam odolio da se ne nasmješim.
– Neki problem gospodine Gulivere, pitala je Irena dok mi je vezala i drugu patiku na nogu.
– Ne, kolegica je zaboravila torbu na kolodvoru, odgovorio sam.
– To jako zna biti nezgodno, žao mi je imaće puno maltretiranja.

Rekla je to dok je stojala uz kasu uživajući u tipkanju. Njeni prsti su plesali po tastaturi. Stojala je na jednoj nozi, dok je drugu blago savila u koljenu. Jako jebozovno nema šta, ali čarojila nije bila u tome što je bila satkana od želje, nego što je prirodno, jednostavno nagonski, urođeno imala takav govor tijela. Za razliku od sinošnje Kučkice koja je bila rodjena glumica, ova mlada pojebulja bila je čisti naturčik. U njenoj krvi je bilo da sve što uradi izgleda zavodnički, šarmantno, jebozovno…

– Trideset eura gospodine Guliver, rekla je kroz ljubazan smijšak došetavši do mene i
nudeći mi račun. Ali uradila je to tako nadmeno i s visoka, onemogućavajući ma da ustanem sa stolice u kojoj sam bio ugodno zavaljen.

Odmah sam znao da me klepila bar 10 evrića po ušima. Uzeo sam šoljicu i dokrajčio kahvu spirajući je vlahovom.Uživao sam u pogledu na njen savršeno ravan trbuščić i dojke koje su se idizale iznad moje glave. Znala je šta mi nudi na uvid.Vidjela je u mojim očima želju da spustim ruku na njenu dojku i blago joj stisnem bradavicu koja je poput koplja strčala i opasno prijetila da probije tanku vestu.

– Jel tu uračunata i napojnica – upitao sam onanoko polucinično.
– No, no, rekla je a potom nastavila na čistom francuskom – Napojnicu sam mislila da uzemem u naturi na ovoj stolici ako nemate ništa protiv. Želim da provjerim da li će gopođa Vilma biti zadovoljna mekoćom vaših dodira- Njeno koljeno je lagano krenulo prema mom medjunožju. Zaustavilo se tik ispod oteklih muda tražeći oslonac na stolici istovremeno dajući kraljevsku ležaljku mojim kuglam. Previla se u struku i unijela mi se u lice nudeći svoje usne mojim. Vrškovima dojkih ubola me grudi.Njene ruke su bile na mojim ramenima. Salon se na trenutak zavrtio oko mene. Sreća sjedio sam. U glavi se zavrtila dobro poznata pjesma… kao pile u kandžama jastreba…

Kraj III djela